Na zadnje postavljenu temu vezanu uz Pripravnički staž dobilismo niz komentara i razmišljanja.
U nastavku izdvajamo jedan vrlo zanimljivi mail:

Poštovani g. Kaužljar,
gledajući ovu web stranicu čini mi se da sve ovo predstavlja borbu protiv vjetrenjača. Naravno, dajem Vam punu podršku. Moj dojam je da je na željeznici stanje još uvijek letargično, nema još uvijek kritične mase koja bi to preokrenula.
Sjećam se mrtvila i bezvoljnosti koju sam osobno vidio svojim očima sredinom 90-tih godina u hodnicima Upravne zgrade. Kao bivši željezničar (strojovođa) koji je prekinuo posao radi školovanja, doživio sam puno razočaranja, počevši od odabira prilikom dodjele stipendije za srednju školu, pa sve do traženja posla.
Nakon završenog fakulteta godinama sam pokušavao upasti u HŽ, no uvijek se svodilo na to da trenutno nema potrebe za prijemom, stalno se spominjala reorganizacija i višak ljudi. Prilikom neformalnih razgovora, sve se svodilo na pitanja o mome materijanom stanju (s kime živim, gdje mi rade roditelji, stambena situacija i sl.), a ne o poslu ili znanju. Koliko god sam zanesenjak u pogledu željeznice, koja mi je bila ostvarenje sna iz djetinjastva, nisam bio spreman kupiti posao.
No, činjenica je da se tih 12-13 godina ipak zapošljavalo, bez obzira što nikad nisam vidio niti jedan natječaj.

S poštovanjem.