1. Terminologija je ukupnost termina ili naziva potrebnih za to da bi neka znanstvena disciplina ili pak neka struka ili djelatnost mogla funkcionirati i razvijati se. U tome smislu postoji znanstvena terminologija ili znanstveno nazivlje te stručna terminologija ili stručno nazivlje.
2. Termin je znanstveni ili stručni izraz ili ime za određeni pojam. Termin uvijek mora biti kodificiran, tj. sistematiziran ili usustavljen te načinjen po pravilima standardnoga oblika nekoga jezika. Kao takav termin je normirani jezični izraz koji omogućava jednoznačno i precizno imenovanje pojmova (konkretna razina) i odnosâ među pojmovima (apstraktna razina).
3. Pojam je misaona sinteza bitnih, zajedničkih obilježja istovrsnih predmeta koja ima oblik i sadržaj. Oblik pojma je riječ ili skup riječi (sintagma) kojom / kojima taj pojam biva imenovan; to je njegov zvukovni zapis na nekom jeziku. Sadržaj pojma je predmet (tvarna pojavnost) koji se dovodi u misaonu vezu jedino s tom riječju ili sa skupom riječi.
4. Da bi stručno nazivlje bilo prihvatljivo i da bi moglo služiti svojoj svrsi, ono mora biti sastavljeno jezičnim sredstvima koja imaju značajke standardnoga, stručnoga i službenog jezika.
5. Standardni jezik jest kodificirani i normirani jezik opće pismenosti. To je jezik školstva, kulture, znanosti, uprave, sredstava javnoga priopćavanja i dr. Hrvatski standardni jezik nije jezik kojim se govori u nekom kraju Hrvatske, nego jezik koji služi za sporazumijevanje svih hrvatskih građana bez obzira na njihov materinski dijalekt i etničku pripadnost. Standardni jezik razlikuje se od govornoga jezika (to je jezik neformalne komunikacije između pojedinaca), nikomu nije prirođen, nego se mora učiti cijeli život. Hrvatski standardni jezik moraju poznavati svi koji žele raditi profesionalno i biti smatrani intelektualcima. Tko se standardnim jezikom ne služi majstorski taj je intelektualni bogalj bez obzira na to koliko posjedovao svjedodžaba i diplomâ, jer upravo jezik je medij preko kojega se ostvaruje veličina nečijega intelekta ili pak se pokazuje njegova skučenost.
6. Stručni jezik jest jezični podsustav namijenjen jednoznačnomu sporazumijevanju u određenoj struci koji sadržava nazivlje i druga jezična sredstva.
7. Službeni jezik jest jezik koji je ustavom, zakonom ili međunarodnim propisom određen za službeno sporazumijevanje u nekoj zemlji, u nekoj međunarodnoj ustanovi ili slično.
8. Željezničko nazivlje dio je tehničkoga i drugoga stručnoga nazivlja. Željeznica je kompleksan tehnički sustav u kojemu su zastupljene sve tehničke discipline, kao i brojne druge struke. Zato je željezničko nazivlje zapravo skup nazivlja iz svih tehničkih disciplina te iz nazivlja drugih stručnih područja.
9. U željezničkom nazivlju zastupljeni su pojmovi koji se tiču sljedećih područja: opći pojmovi; opći tehnički pojmovi; komercijalna djelatnost općenito; komercijalna djelatnost u putničkom prijevozu; komercijalna djelatnost u teretnom prijevozu; željeznički promet općenito; željeznički putnički prijevoz; željeznički teretni prijevoz; željeznička vozila općenito; vučna vozila općenito; parna vučna vozila; toplinska vučna vozila; električna vučna vozila; vagoni (vučena vozila); stabilna postrojenja i zgrade; pruge i pružna postrojenja; signalno-sigurnosni uređaji; telekomunikacijski uređaji; stabilna elektrovučna postrojenja; umjetne građevine; pravna pitanja; uprava, organizacija i osoblje; financije i knjigovodstvo; upravljanje i poslovanje; računalna tehnika i obrada podataka.
10. Premda željeznica u Hrvatskoj postoji već 147 godina, nitko do sada nije se sustavno pozabavio izgradnjom željezničkoga nazivlja na hrvatskom standardnom jeziku. U najvećom dijelu spomenutoga razdoblja uzrok tomu bile su razne tuđinske uprave nad željeznicom u Hrvatskoj (najprije austrijska potom mađarska, a onda jugoslavenska zapravo srpska), a u posljednjih petnaestak godina uzrok je neshvaćanje potrebe da se to jednom mora učiniti ako se želi raditi kvalitetno i profesionalno.
11. U rječničkom dijelu ovih Razlika svijetlim (običnim) slovima otisnuti su termini nastali u doba bivše Zajednice jugoslavenskih željeznica i nekadašnjega ŽTP-a Zagreb, a koji se po inerciji, a još više zbog neznanja, još uvijek rabe na Hrvatskim željeznicama. Ispod njih masnim slovima otisnuti su ti isti termini u duhu hrvatskoga standardnog jezika koji bi morali zamijeniti te termine.
12. U rječnik je također uneseno petstotinjak »jugoslavenskih« izraza koji ne spadaju u željezničko nazivlje u najužem smislu, ali njihove hrvatske ekvivalente morao bi znati svatko tko teži tomu da bude smatran stručnjakom i profesionalcem. Na kraju, iza rječničkoga dijela, dana su dopunska objašnjenja uz pojedine pojmove koji su u rječničku označeni brojkom u obliku eksponenta sa zagradom.
OPŠIRNIJE... 
